Da biste znali gdje se sada nalazite u životu, morate utvrditi gdje ste sve bili.

Morate ustanoviti gdje sve bili inače nikada nećete stići tamo gdje idete.

Moramo odrediti kamo idemo u životu jer možda izgubite smjer i skrenete sa puta.

Put je jedini cilj, bez odredišta

Moj je ljubav, putovanje, planine i neprestano učenje, posmatranje, prihvaćanje i voljenje sebe i svojih bližnjih.

Svaki dan i minuta koja nije vezana uz svakodnevne obveze je provedena u prirodi, planinama, prostranstvima ove naše prekrasne majke Zemlje.

Najveća zabluda je da imamo vremena.
Vrijeme jedino ne možemo vratiti niti ga kupiti.
Zato sa njim moramo postupati racionalno.

Naša priča počinje noćnim letom iz Zagreba do Istanbula pa presjedanje za Amman

Kako puno putujemo dobio sam karticu za Lounge Turkish Airlines u Istanbulu.
Prekrasan lounge, doslovce hotel sa sobama, kinom, klopom.
Osobi koja puno putuje nevjerojatna pogodnost.
Uživamo u kasnoj večeri i žurimo na avion.

Oko 4 sata ujutro smo u Ammanu .
Amman je glavni grad Jordana.
Službeno Hašemitska Kraljevina Jordan je država na Bliskom Istoku u jugozapadnoj Aziji.
Na krajnjem jugozapadu kratkom obalom (26 km) izlazi na Crveno more, graniči na zapadu s Izraelom i područjem Zapadne obale, na sjeveru sa Sirijom, na sjeveroistoku s Irakom i na jugu i istoku sa Saudijskom Arabijom.

Povijest Jordana nakon osamostaljenja obilježena je pokušajima balansiranja između strana u izraelsko-palestinskom sukobu.
Iako je podržavao težnju Palestinaca za neovisnom državom, Jordan je pod vodstvom kralja Huseina (na vlasti 1953. - 1999.) održavao dobre odnose i s državama Zapada, a 1994. potpisan je mirovni ugovor s Izraelom.

Tako da je jedina zemlja arapskog svijeta koja je u miru sa Izraelom.
U Jordanu živi oko 1,7 mil. palestinskih izbjeglica koji uglavnom imaju jordansko državljanstvo, tako da zaista nemamo potrebu radi nekoliko jadnika koji žele proći prema zapadu raditi toliku halabuku.

Taman u zoru gledamo izlazak sunca i spremamo raspored za dan.
Par sati odspavati i krećemo u razgledavanje.

Obilazak Citadele, odnosno po lokalnim pričama Hram Herculesa i stari rimski teatar

Osjeća se ta starost , utjecaj rimskog imperija pomiješan sa ostacima osmanlijskog carstva.

Dosta sam putovao po Bliskom Istoku i Aziji ali Jordan je zaista skup za boravit i putovat.
Litra benzina je 10 kuna tako da je prijevoz skup.
Najbolja varijanta su lokalni busevi ili pregovaranje na crno za prijevoz jer metroa ili stalnih linija nema.
Ako krećete u Jordan izvadite Jordan pass koji uključuje vizu i besplatan ulazak u sve muzeje i Petru.

Popodne smo već mrtvi od hoda i obilaska.
Oko 8 idemo spavati i ujutro krećemo prema Wadi Musa, odnosno Petri koja je udaljena oko 200 km prema moru.

Petra

Petra (arap.البتراء, al-Bitrā’; grčki: πέτρα, što znači "stijena") je napušteni grad na području današnjeg Jordana, a u vrijeme antike je bio glavni grad Nabatejaca. Poznata je upravo po svojim helenističkim građevinama uklesanim u stijene.

God. 1985., Petra je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "jedno od najvrijednijih kulturnih dobara baštine čovječanstva".

Danas se Petra smatra jednom od najvećih znamenitosti Bliskog istoka, i najveća je turistička atrakcija Jordana. God. 2007., odabrana je i kao jedno od "novih" sedam svjetskih čuda.

Sačuvano je oko 800 građevina i žrtvenika. Obilježeni su nabatejskim, grčko-helenističkim i rimskim utjecajima. Vrlo često se na samo jednom spomeniku mogu očitati stilski elementi sve tri kulture.

Naš Jordan pass funkcionira, prolazimo kontrole i mislimo pješice do ulaza u kanjon.
Beduini nam nude opciju da idemo konjima.
Kori je vec bila jahala, ja samo jednom ali prihvaćamo.
Sva sreća da sam u zadnjih par godina skinuo desetak kilograma.
Avantura počinje, par kratkih uputa i kao Lawrence od Arabije sa svojom princezom krećem prema kanjonu.

Desetak minuta jahanja i nastavljamo put od 5 sati sa ruksacima na dvije noge.

Ulazimo u Petru kanjonom dugačkim 2-3 km.
Prekrasne stijene se uzdižu iznad nas.

Priroda, najbolji umjetnik na svijetu je isklesao ovaj kanjon kroz stijene .
Boje su neopisive, crvene , narančaste, kako se mijenjaju sunce i sjena konstantno se kao kameleon kanjon oblikuje u drugačije oblike.

Riznica: Na izlasku iz kanjona koji s istočne strane ulazi u kotlinu Petre, nailazi se ravno na vjerojatno najpoznatiju građevinu Petre, Khazne al-Firaun. Izraz "građevina" i nije najtočniji, jer se kod očuvanih objekata u Petri ne radi o građenim spomenicima, nego o objektima koji su uklesani u žive stijene.

Beduini su ju nazivali "Faraonska riznica", iako se ustvari radi o jednom od mnogih u stijenu uklesanih grobnica.

Većina ljudi samo stoji i slika se.

Malo se motamo okolo i nalazimo skrivene puteve da se dignemo iznad stijena da uhvatimo pravi pogled

Lokalni vodiči inzistiraju na vođenju, strancima za pola sata penjanja uzimaju 20-30 jord dinara, što je cirka 200-300 kuna.

Na prvu klisuru idem sa Kori, opustila se i prepustila avanturi.
Uzivamo u pogledu iznad kanjona.
Spuštamo se i ja sam idem na drugu stranu.

Penjanje na sve četiri oko pola sata da se dignem 200 m iznad kotline.
Apsolutno savršeno.
Nigdje nikoga.
Iz ptičje perspektive snimam Petru.

Krečemo dalje i penjemo se iznad rimskog teatra.
Ulazimo u spilje, igramo se, istražujemo kao djeca koja su dobila igračku.
Najviše me fascinira ta preobrazba, dijete naviknuto na grad, učenje, dnevni ritam obaveza sa svakim trenom te divljine doslovce se transformira u ono što doista jest, DIJETE.

Rimsko kazalište: Na putu od ulaska u kotlinu prema centru Petre, s lijeve strane se nalazi dosta dobro očuvan amfiteatar iz 1. stoljeća. I on je, kao i druge građevine, isklesan iz stijene. Ima 33 reda sjedala, i imao je oko 5.000 mjesta. Kod klesanja amfiteatra, otvoreni su prilazi nizu grobnica koje su još ranije bile uklesane u stijene.

Grobovi u kraljevskoj stijeni: Sjeverno od amfiteatra izdiže se tzv. kraljevski zid. Na oko pola visine stijene isklesano je više monumentalnih grobnica jedna do druge. Razaznaju se nabatejski, grčki i rimski utjecaji.

Ed-Deir, grobnica u stijeni: Na izlasku s područja nekadašnjeg grada, nalazi se možda najljepši spomenik ove izgubljene kulture, El-Deir. U prijevodu, ovo ime znači "samostan". Vjerojatno zato, jer su u srednjem vijeku ovdje obitavali redovnici. Nije skriven, leži visoko na brijegu i impresivan je ne samo zbog svoje veličine. Samo urna na vrhu ukrasnog okruglog hrama nad ulazom je visoka 9 m. Zbog njegovog jednostavnog ali monumentalnog stila, Ed-Deir se smatra jednim od vrhunaca nabatejske kulture.

Sva sreća da sam odlučio ostati dva dana.
Ovo je raj za hikere i penjače.
Okomite stijene, neistraženi putevi koji vode iznad kanjona, danima bi mogao ovdje lutati, bivakovati u spiljama, sakriti se od svijeta i mantrati.
Apsolutni mir iznad kanjona, miris stijene, pustinje .

Još jedan dan ove ljepote, napravit ćemo izlet u planine Wadi Muse a onda krećemo prema pustinji Wadi Rum.

Stay tuned

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•