Ovakve izjave su još uvijek uobičajene u općoj populaciji ali nažalost i u struci.
Taj termin se najčešće upotrebljava kao sinonim za ozljedu međukralježničnog diska.

Kako vrijeme ide pojavljuje se i sve više znalaca koji su sve glasniji, dok su ozljede , bolovi u kralježnici i suludi treninzi postali normalna svakodnevica.

Mnogi smatraju međukralježnične diskove kao lako ozljedivu, mobilnu strukturu u tijelu.

Nije baš tako..

Odnosno na svom primjeru i stotina drugih koji mi dolaze sa problemima mogu tvrditi da kralježnica jako dugo može trpjeti i tolerirati veliko mehaničko opterećenje , neadekvatan odmor i iživljavanje.
Ali u jednom trenutku kaže dosta, svako malo da upozorenje i naznaku da nešto ne štima i na kraju ako ne poslušaš jednostavno te ugasi.

Dakle svaki segment kralježnice osim na razini c1-c2 i c0-c1 između kralješka ima disk.

Svaki disk skupa sa kralježkom stvara simfizijski zglob, hrskavičnu fuziju između kostiju koja omogućuje malu pokreljivost kralježka, djeluje kao ligament koji koji ih drži skupa i šok apsorber .
Jedan od primjera takvog zgloba je pubična simfiza a odlika im je da su ekstremno JAKI.

Dakle, zaključak je da disk NE LETI…

Isto tako se disk ne može namjestiti.
Tehnike koje koriste doktori kiropraktike su prvenstveno manipulativne tehnike koje imaju neurološki efekt kojim smanjuju spazam mišića te mogu osloboditi ligamente ali je zaista nemoguće namještavati disk koji leti..

Pravi doktori uz svoje tehnike preporučuju i adekvatne vježbe za svoje pacijente tkz “active care”, jedan od takvih je i dr.Šantek iz Zagreba.

Svaki disk se sastoji od vanskog prstena koji se naziva annulus fibrosus sastavljenog od više slojeva hrskavice i kolagena i unutarnjeg želatinastog dijela, nucleus pulposus, koji ravnomjerno distribuira pritisak po disku .

Koliko je disk zaista jak i podložan ozljedi?

Postoje istraživanja koja iznose podatak da disk ovisno o starosti populacije može izdržati kompresijsko opterećenje od 230-370 kg i da se smanji manje od 1mm.
To bi značilo da je kompresija u smislu treninga skroz prihvatljiva i da realno možemo opteretiti kralježnicu koliko želimo.

I ja sam se vodio tim primjerom ne tako davno , pa je jedan od treninga za razvoj eksplozivnosti kontrastnom metodom izgledao nekako ovako.

Back squat x 3 ( 200kg)
Skok uvis sa šipkom x 3 ( 50 kg)
Dubinski skok x 3 (120 Cm)

Ništa spektakularno po težinama ali akumulacija godina treninga, velikog volumena vanjskog opterećenja i skokova je osim 4 protruzije, 15 hernija diska rezultirala i edemom pokrovnih ploha lumbalnog dijela kralježnice.
Možete li zamisliti koja su to sile da kost naotekne??

Drugim riječima skokovi , pogotovo dubinski i sa opterećenjem na leđima izazivaju ogromne kompresijske sile i bez obzira dali radite trakciju i dekompresiju kralježnice nakon svake serije nisu zdravi.
Potrebno je jako dobro dozirati i procijeniti kost-benefit prije nego se odlučite za takav oblik treninga.

Da li se disk može oštetiti?
Naravno, dokazano je da repetativna fleksija, rotacija, sjedeća postura u fleksiji i “shear” odnosno poprečna sila koja je najgora za kralježnicu uz neadekvatnu mehanika uzrokuje oštećenje diska.

Stupanj oštećenja se rzalikuje u nazivima od hernije, prolapsa, protruzije itd..

Diskus hernija je naziv za pucanje (oštećenje) vanjskog prstena diskusa (anulusa) i izlazak njegove jezgre izvan diskusa. Anulus ne mora nužno puknuti, ako jezgra pritišće anulus može doći do njegova izbočenja zbog čega cijeli disk viri izvan kralježnice. 
Pojam „hernija“ označava istiskivanje jezgre diska izvan prstena, odnosno svog normalnog položaja.
Hernija diskusa, odnosno dio diska koji je istisnut, može vršiti pritisak na leđnu moždinu ili izlaze živaca iz leđne moždine te uzrokovati neurološke ispade ovisno o živcu kojeg pritišće.

Do hernije diska lumbalne kralježnice najčešće dolazi zbog degeneracije diska. Degeneracija označava proces postupnog trošenja i propadanja diska uslijed uporabe, odnosno kretanja i opterećivanja kralježnice .

Starenjem, trošenjem i nepravilnom posturom ligamentarni prsten oko jezgre diskusa gubi svoja elastična svojstva, te uslijed stalnog opterećenja dolazi do pojave malenih oštećenja na anulusu (mikrooštećenja), zbog čega on slabi. Najprije dolazi do pritiska jezgre o anulus (hernija, disc bulge), ako se diskus nastavi opterećivati, vremenom može doći i do pucanja anulusa i potpunog izlaska jezgre izvan diskusa.

To je onda najteži oblik oštećenja, prolaps i ekstruzija diska.
Najčešće je vezana uz mehanizam kombinirane fleksije i rotacije kralježnice, promjer kada se netko naglo okrene i savije ili još uvijek popularna vježba “russian twist” sa medicinkom koja je direktan mehanizam koji dovodi do oštećenja diska.

Dali disk može zacijeliti?
Apsolutno.

Dali je operacija rješenje?
Ne…

Zašto tako rezolutan odgovor.

Zato jer sam osobno imao dvije operacije kralježnice.
Čak i uspjela operacija riješava samo simptome ali ne i uzrok.
Segment koji je operiran gubi stabilnost i dolazi do problema u nivoima iznad ili ispod.

Prva stvar je pronaći uzrok povrede, mehanizme nastanka ozljede.
Naučiti se strpljenju i potražiti odgovore na pravim mjestima od pravih ljudi.
Pravi ljudi i znalci su rijetki, osobno sam imaoiskustva sa zaista mnogo ljudi iz različitih domena.
Učio sam , pitao , pokušavao i dobio odgovore i rješenja na neka pitanja.

I sam sam osobno upao u zamku instant riješenja, kada je čovjek nepokretan i u bolovima traži slamku spasa posvuda, vjeruje liječnicima, nadriliječnicima, kiropraktičarima , travarima, iscjeljiteljima.

Svima…

Samo želi život bez boli i svoj život nazad.
U tome putu se neki i izgube , zapadanje u depresiju, gubitak volje za životom , melankolija, malodušnost i gubitak vjere su sve posljedice kronične boli i bespomočnosti.

Iskreno, sve sam to prošao.

Sve do trenutka dok nisam odlučio krenuti iz početka, sat po sat i dan po dan.

Riješiti se starih navika, starih programa treninga, odbaciti taštinu i ego stavljajući na sebe opterećenja kojima ću nekoga zadiviti.

Istraživanje, propitivanje, proučavanje stotina knjiga , pohađanje seminara i druženje sa pametnim ljudima uz koje rasteš.

Pomirba sa samim sobom i demonima koje nosiš u sebi.

Operacija je zaista zadnja opcija, u trenutku kada nemaš kontrolu nad mokrenjem i gubitak osjeta u nogama ili rukama onda zaista treba uz snimku mr-a i pravi asesment razmotriti opciju neurokirurgije.

Ja sam u zadnjem ispadu prije par godina izgubio potpunu kontrolu nad stopalom, dorzalna fleksija je bila apsolutna nula, stopalo je palo, bez osjeta u palcu i stalnim grčevima u nogama.

Jedina opcija je bila operacija, po treći put???

Rekao sam ne, iako su tvrdili da više nikada neću hodati.
Dvije godine kasnije ta je noga na 80% jakosti zdrave , bolovi su skoro nestali , planinarim, treniram iz čistog zadovoljstva a ne iz dokazivanja.

Svakodnevna svjesnost pokreta, higijena kralježnice, strplivost i prije svega POZITIVAN STAV je preduvjet da bi pacijent bio bolje.

Činjenice koje sam naučio i koje koristim prilikom rehabilitacije klijenata sa ozljedom kralješnice su slijedeće:

Moja preporuka je zaista proučiti sav rad od dr.Stuarta McGilla, ako je moguće i posjetiti neke od njegovih seminara.

Prvo i osnovno je napraviti dobro testiranje, utvrditi realnu kliničku sliku, vidjeti dali se ona podudara sa nalazima magneta i utvrditi koja je to postura, pokret, odnosno mehanizam koji izaziva bol ili intoleranciju.
Osobno moj izbor za osobe koje zaista nemaju opciju je odlazak kod dr.Aleksandar Dejanović u Novi Sad na mišljenje i moj savjet je da ga poslušate.

U slikama je i nalaz mog magneta prije par mjeseci, po nalazu sam invalid.
Međutim nalaz se ne poklapa sa kliničkim stanjem.
Isto tako može biti i obrnuta situacija.

Tijelo se mora kretati, mirovanje nije opcija, mirovanje izaziva atrofiju i onemogućuje iscjeljenje. 
Izaziva depresiju, samosažaljenja i dovodi tijelo do stanja koje još više potiče bol zbog nedostatka neurotransmitera.

Treba otkriti pokret koji je intolerantan, je li to fleksija, ekstenzija, rotacija, kompresija i na osnovu njega napraviti program. 
Pri tome treba izbjegavati sve aktivnosti, posturu, pokret koji izazivaju bol.

Napraviti bazu za razvoj kapaciteta na osnovu pokreta koji nije bolan, kako bi se omogućio trening pod opterećenjem bez boli.

Osvještavanje i svjesnost pokreta koji se izvodi, mijenjanje naučenih obrazaca.

Smanjivanje upale kroz prehranu koja ja antiupalna, a ne kroz lijekove. Izbjegavanje šećera, mlijeka, žitarica, a konzumiranje Omega 3, kurkumina, D3, magnezija, čiste vode i povrća.

Svjesnost 24h dnevno o svakom pokretu, kako sjediš, kako ustaješ, kako se sagibaš, na koji način hodaš.

Apsolutno uvođenje McGilovog protokola, bird-dog, bočni plank, curl up ili plank u verziji koja se može izvesti bez boli.
Na testirati kroz maksimalno vrijeme nego razvijati kapacitet kroz maksimalnu tenziju od 8-10 sekundi i padajuće piramide.
Primjer 6 x 10 sek sa 5 sec odmora, 4 x 10 sek, 2 x 10 sek .
Barem 2 puta dnevno.

Hod na svakodnevnoj razini je prioritet, postepeno razijanje kapaciteta, od 5 min dnevno doći do 3 x 15 min dnevno.
Čak je i korisnije više puta dnevno hodati nego u jednom komadu 30-,45 min pogotovo u fazi stvaranja kapaciteta.

Izbjegavanje sjedenja, fleksije rano ujutro, reedukacija ustajanja i sjedenja na stolicu, pranja zubiju, kuhanja, pranja suđa.

Uvođenje trakcijskih i dekompresijskih vježbi i položaja nakon treninga ili u toku dana d bi omogućili normalnu regeneraciju diska.

Trening jakosti kroz maksimalnu neuralnu tenziju, učenje bracinga/stifnessa.

Svakodnevni rad na mobilnosti kukova i torakalnog dijela kralješnice, učenje disanja, meditacija.

Ozljeda je zaista test na osnovu kojega saznaš od čega si sazdan. Snaga nije broj, koliko si dignuo, SNAGA JE STAV.
Stav koji imaš prema životu, na koji način kročiš naprijed, vidiš li svijetlo na kraju tunela, znaš da je najcrnje dobro jer se bliži zora.

Pozitivan stav je ključan, nikakve terapije i lijekovi, najbolji fizioterapeuti ne mogu pomoći ako se ne promijeni stav i ne prihvati osobna odgovornost i rad na sebi.

Ovo je samo dio i mali uvod u seminar kojeg imam slijedeći tjedan i nakon kojeg će neke stvari biti jasnije učesnicima.
https://www.facebook.com/events/549748392115102/

Poanta je da bi se kao profesija trebali držati izreke “DO NOT HARM” i “ DON’T MAKE NEW PACIENT”.

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•