Prošao sam sada sve, zaista su braća, jedan masiv ljepši od drugog.
Da sam roditelj ne znaš koga bi prvog prigrlio.

Današnji praznik sam iskoristio da se popnem na Sinjal , najviši vrh Hrvatske 1831 mnv,na hrvatskom dijelu Dinare.

Krenuo sam iz sela Glavaši , zaseok kraj Kijeva.
Uspon od 4 sata .
Užitak u svakome trenu.
Samoća
Samo zvuk štapova i kamena pod nogama.
Planina je bila pusta, nigdje nikoga.

Sati su proletjeli kao minute, apsolutni zen svakoga trenutka.

Oblaci koji se izvijaju i prolaze nošeni vjetrom, stalna izmjena, magle, sunca , oblaka....
Dinara je zaista neopisiva.

Što god da želim da napišem o toj planini, o cijelom kraju ne mogu opisati riječima.

Kamen, stijena, vjetar, miris bilja koje liječi svakim udisajem..
To čovjek zaista mora doživjeti, prohodati i osjetiti taj kamen pod nogama.

Što napisati o izvoru Cetine?
Svjetsko čudo, izgleda kao jezerce dok ne pridješ bliže.
Onda se zagledaš u bezdan..

Bezdan koji je istražen do 160 m dubine, dubine koja seže duboko u taj krš pun spilja , komora , tunela dugačkih kilometrima u stijeni.

Svjetske speleološke ekspedicije su pohodile taj izvor kao naš unikat.

I to na par kilometara od Kijeva, sve uz put.
Jedino što čovjek može reći.

Lijepa li si..
Lijepa naša...