Još uvijek postoji dogma o ljudima druge i treće starosne dobi.
O njihovoj vitalnosti , zdravlju i funkcionalnosti, načinu treninga i procjeni sposobnosti.
Trebamo shvatiti da postoji kronološka i biooška starost.
Na kronologiju ne možemo utjecati ali definitivno sa stilom života, prehranom, tjelovježbom te hakiranjem okoline i stresa možemo utjecati na našu biološku starost.
Te dvije krivulje se ne trebaju podudarati, često u profesionalnom radu dobijem uvid da je mlađa populacija biološki starija i nesposobnija od 20-30 godina starijih utreniranih pojedinaca.
Sama starost i duljina života pojedinca ne govori ništa o kvaliteti života ako isti nije vitalan
Često prilikom nazdravljanja naglasim kad netko nazdravi “Živjeli!”, ja kažem “ U zdravlje!”.
Nije bitno koliko dugo egzistiraš na ovom planetu nego koliko kvalitetno i zdravo.
Na vlastitoj koži sam se jako puno puta opekao dok nisam zaista promijenio pristup vlastitom tijelu i zdravlje stavio kao jedini prioritet.
Začudo bez forsiranja su se dignule i performanse, skinula suvišna mišićna masa i smanjili akumulirani bolovi i tenzije koje su se nakupljale godinama.
Sve je u biti vrlo jednostavno ako se makne ego i počne osluškivati vlastito tijelo
Gledam malo kolege i vježbaće koji su dosta mlađi od mene, malo po malo se ozljeđuju, oni stariji od kojih sam učio i koji su zagovarali samo rad sa utezima bez kardia više nisu među nama.
Nešto u toj filozofiji treninga ne valja.
Možda trening nije adekvatna riječ za pojam koji bi trebao obuhvatiti tjelesnu kulturu te brigu o vlastitom tijelu i vitalnosti.
Vratimo se osnovama
Još uvijek je bolest kardiovaskularnog sistema glavni uzročnik smrti.
Tjelesna aktivnost je dokazana kao osnova za spriječavanje i kontrolu visokog krvnog tlaka i povišenog srčanog ritma.
Osnova je hodanje.
Moja preporuka I domaća zadaća klijentimaj e svakodnevni hod, minimalno na tjednoj razini prosjek od 10 000 koraka.
Puls u mirovanju u prosjeku ispod donje granice 60/80 otkucaja govori o dobro utreniranom pojedincu, i njegov kardio output je zasigurno prediktor dugovječnosti.
Dokazano je da snaga hvata ili “ grip strength” također jedan od prediktora smrtnosti, što je manja to je rizik veći.
Rješenje, ubacivanje u trening “ farmer carry” i vježbe izdržaja u visu na preči odnosno “ hanga”.
Kriteriji su mi za carry 50% vlastite težine hod od 2 min.
Hang minimalno 45 sec aktivnog hanga, što podrazumijeva aktivne lopatice, uključen core i gluteuse.
Od sjedenja nam se skraćuju psoasi, gluteusi su neaktivni i postupno gubimo mogućnost ulaska u čučanj.
Aktivna mobilnost svaki dan, par puta dnevno od 5-10 min.
Ulazak u poziciju čučnja i zadržavanje pozicije od 60 sec je još jedan od testova koji su nezaobilazni u Longevity programu.
Statistike pokazuju da iznad 60 godina , 50 % populacije koja padne i ima operaciju kuka, butne kosti ili zdjelice ne doživi slijedećih 6 mjeseci.
Rješenje, stavite ljude na pod, neka se dižu i ustaju.
Napravite Longevity test , ustajanje i sjedenje sa što manje dodirnih točki.
Idealno je ako osoba može sjesti u turski sted i dignuti se iz njega pod kontrolom bez pomoći rukama ili oslonca na koljenima.
To je ocjena 10, svaki dodir sa nekim od ekstremitata se ocjena umanjuje.
Osoba koja ima broj ispod 6 je u velikoj opasnosti od pada i zaista treba raditi na stabilnosi.
Provjerite i sami na sebi.
Za kraj sam ostavio poslasticu.
Obično puzanje koji mnogi koriste u krive svrhe.
Poanta je kontrola cora i povezivanje obje hemisfere mozga.
Naš mozak je plastičan i koliko god smo živi sposoban je usvojiti obrasce, prespojiti i pobiojšati sinapse, napraviti bolji i čišći pokret.
Što se više krećemo mozak dobiva više informacija koje mora preraditi, što je više angažiran to je manja mogućnost demencije i degenerativnih promjena.
Test koi radim je 60 sec puzanja bez kompenzatornih pokreta u kralježnici.
U startu samo u jednom smjeru, nakon toga bočno, naprijed -nazad.
Puzanje je je ništa dugo nego hod, ali obrazac u kojem ne možemo kompenzirati, moramo uključiti stabilizatore ramena i kukove.
Promotrite malo ljude kako hodaju, izgledaju kao zombiji,
ruke u đepovima , buljenje u mobitel , glava pognuta i spuštena ramena, noge se vuku po podu, stopala i palac ne radi.
Općenito smo kao ljudi izgubili svoju funkciju, funkciju da smo stvoreni za cjelodnevno kretanje.
Jedan sat teretane dnevno to ne može ispraviti.
Pogotovo ako treniramo samo u sagitalnoj ravnini, naprijed-nazad.
Jedino rješenje je povratak kretanju i pokretu a ne vježbi.
Istraživanje i učenje pokreta, svakodnevno iskušavanje novih, igranje a ne treniranje.
Jedna vježba je samo kap u moru ljudskog pokreta.
“Život je pokret, a pokret je lijek!”
Ovaj post je mali uvod u seminar koji je predviđen početkom slijedeće godine.
Uživajte i procijenite svoju vitalnost.
